Slobodno preduzetništvo povećava plate radnicima
“Biti kontrolisani u našim ekonomskim poslovima, znači... biti kontrolisani u svemu.” Friedrich Hayek.
Foto: ftw.rs
Šta je slobodno preduzetništvo?
Slobodno preduzetništvo je ekonomski sistem zasnovan na dobrovoljnoj razmjeni roba i usluga, u kojem ljudi sami odlučuju o svojim ekonomskim poslovima, izborom gdje će da rade, u šta će da investiraju, na koji način će da potroše ili sačuvaju plodove svoga rada, i sa kim će da trguju. U društvu gdje postoji slobodno preduzetništvo ljudi su, dakle, slobodni da sami donose ove odluke jer zakonski okviri omogućavaju građanima prije svega da imaju svoju vlastitu imovinu, da mogu da razmjenjuju ono što im pripada (uključujući tu i njihovu vlastitu radnu snagu) kao i da mogu da pristupaju zakonski obavezujućim ugovorima. Ovakva zakonska regulativa omogućava pojedincima da međusobno sarađuju u cilju ostvarivanja zajedničke koristi kroz uspostavljanje legalnih asocijacija za upravljanje njihovim poslovima, uključujući tu razne vidove korporacija, partnerskih organizacija ili neprofitnih organizacija. Uloga vlade sastoji se u zaštiti svojine ljudi i sprovođenju njihovih ugovora tako da oni mogu da obavljaju posao jedni sa drugima u duhu uzajamnog povjerenja, ali je u društvu slobodnog preduzetništva ta uloga strogo ograničena.
Ekonomske barijere slobodnom preduzetništvu, kao što su porezi, propisi i budžetska potrošnja, se u ovakvom društvu drže na minimumu. Trgovina i razmjena dobara bile su integralni dio svih ljudskih civilizacija a ograničeno priznanje vrijednosti tih dviju aktivnosti bio je ključni faktor u bogaćenju Zapada. Desilo se to tamo gdje su uloga crkve i države bile na izmaku i gdje su se počele pojavljivati nove političke snage, da je stepen ekonomske slobode dozvolio ljudima da napreduju ali i da se brojčano povećaju. U Italijanskim gradovima državama u doba renesanse, u Holandskoj republici, i povrh svega u Engleskoj i njenim Američkim kolonijama, relativna sloboda ljudi stvorila je od ovih nacija ekonomske centre moći.
Međutim, tek u posljednjem kvartalu osamnaestog vijeka, Škotski ekonomista Adam Smith je objavio svoje pionirske radove sistematske teorije slobodnog preduzetništva.
U svom djelu nazvanom Bogatstvo Naroda, Smith je nastojao da objasni prosperitet do kojeg je došlo u Engleskoj od pojave njene ograničene ustavne monarhije 1688.god. Knjiga je iz štampe izašla 1776.god. što se podudarilo sa američkim ratom za nezavisnost i u velikoj mjeri je uticala na kasnije ideje američkih Otaca Nacije, čije je ideje o nezavisnosti i sam Smith podržavao.
Ideja ekonomije koja samu sebe pokreće, bez nadgledanja od strane centralizovane vlade, u to vrijeme je izvršila transformaciju ekonomske misli na Zapadu. Smithova nova teorija značila je direktan izazov ekonomskoj praksi toga vremena – sistemu merkantilizma prema kojem su monarhija i ministri direktno upravljali ekonomijom. Stari ekonomski poredak počivao je na ideji da izvor bogatstva nacije leži u njenim zalihama zlata, srebra i dragocjenih metala. Mislilo se da je razmjenu dobara i trgovinu najbolje bilo prepustiti monopolima esnafaskih udruženja i korporacijama da je oni vode. Zakoni su osiguravali niske plate i visoke cijene, a zamršena mreža visokih poreskih obaveza i drugih nameta služila je za sakupljanje vojske i finansiranje vojnog avanturizma koji je vladama bio potreban da bi pljačkale bogatstva drugih nacija i porobljavale njihove ljude. Smith je ove ideje okrenuo naglavačke demonstrirajući da bogatstvo nacije potiče iz podjele rada koja omogućava ljudima da se specijalizuju u obezbjeđivanju onoga što je potrošaču najpotrebnije. Novac, on je isticao, je imao samo vrijednost onoga što se njime moglo kupiti. Konkurencija je povećala kupovnu moć i samim tim stvorila prosperitet.
Slobodno preduzetništvo povećava plate radnicima
Ideje koje je prvi promovisao Adam Smith da se promovišu slobodna trgovina, jeftina vlada i otvoreno tržište, i dan danas podižu životni standard radnih ljudi. Upravo one nacije koje su prihvatile ove ideje, kao što su SAD, su doživjele najveći stepen povećanja plata radnika, do najviših plata na Planeti. Nasuprot tome, one nacije koje su eksperimentisale sa vladinim planiranjem nisu uspjele da izvuku svoje narode iz gladi i bijede. Slobodno preduzetništvo podiže plate radnicima kroz stimulisanje njihove volje i sposobnosti da proizvedu ono što je njihovim bližnjima potrebno.
Foto: www.slideshare.net
To je principijelni razlog zbog kojeg je potrebno manje radnih sati da bi se kupio televizor, automobil ili kompjuter u SAD nego što je to potrebno u Rusiji. Produktivnost, a ne težak rad je ono što je bitno u cijeloj ovoj priči. Ljudi u siromašnim zemljama obično rade duže radne sate ali su njihova sposobnost da obezbjede potrošaču ono što mu treba kao i njihova nagrada za učinjeno ograničeni intervencijom vlade. Slobodna inicijativa podiže realna primanja kod ljudi jer postoji jak podsticaj da se potrošaču obezbijedi ono što on želi, dok potrošač sa druge strane lako prenosi poruku o tome šta želi.
Izvor: Ashford, D.N., 2001. Principi za slobodno društvo. Papirnica, Kozarska.