Politika realnosti: NIKOLO MAKIJAVELI
Renesansna obnova klasične literature i umjetnosti označava početak modernog doba. Raskid sa srednjovjekovnim se dogodio i na nivou političke misli, koja je krenula sekularnim pravcem. Pojava modernog političkog duha u toku renesanse služila je kao primjer u spisima Nikole Makijavelija, firentinskog državnika i političkog teoretičara. Makijeveli je u svojim djelima ukazao na novi smjer u kojem se kretala politika u evropskim zemljama.
Makijavelijeva politička misao odražavala je političke prilike u renesansnoj Italiji. Pojavivši se u srednjem vijeku, gradovi - države u sjevernoj i centralnoj Italiji su, početkom petnaestog vijeka, postali prve prave sekularne države u kršćanskoj Evropi. Kao strog kritičar italijanske politike, Makijaveli je smatrao da su italijanski gradovi - države, kojima su vladali ljudi čiji je autoritet počivao isključivo na njihovom lukavstvu i efikasnom korištenju sile, jedan novi fenomen.
U takvom političkom svijetu u kome se borilo zubima i noktima, opstanak je zavisio od budnosti, oštroumnosti i snage.
Politika realnosti
Krajnji realista, Makijaveli je želio da vladari nauče kako da očuvaju i prošire moć države i da obezbijede sigurnost u jednom opasnom svijetu. Ono što je ljudima potrebno, smatrao je on, nije pravedna ili čestita država, već sigurna i bezbijedna, a cilj politike je da to postigne.
''Mnogo dugujemo Makijaveliju i drugima koji pišu o onome što ljudi rade, a ne o onome što bi trebalo da rade,'' rekao je Fransis Bekon.
Makijaveli o ljudima
Makijavelijeva rigorozna istraživanja politike navela su ga da istražuje ljudsku prirodu sa stanovišta njenih ograničenja i nesavršenstava; sumoran i pesimističan pogled na ljudsku prirodu prožima njegova djela. Pronicljiv vladar gleda na ljude onakve kakvi su, a ne onakve kakve bi on želio da budu. On priznaje da su ljudska bića po prirodi sebična, iskvarena, kukavička, bezvjerna i sklona nasilju i da su obmana i prinuda neophodni kako bi se držala pod kontrolom nesavršena ljudska priroda, koja je prijetnja građanskog poretku. U svojim Raspravama, Makijaveli je naglašavao: ''Mora se uzeti zdravo za gotovo da su svi ljudi pokvareni i da će oni kad god im se za to ukaže prilika davati oduška zlobi koja je u njihovim umovima...ljudi nikada ne čine dobra sem ako ih nužda na to ne prisili.''
A u Vladaocu sumira ponašanje vladara: ''Vladar koji želi da se održi, neophodno je da nauči kako da ne bude dobar, i da iskoristi svoje znanje, prema potrebi koju iziskuje slučaj.''
Nastavit će se...