Pojava populizma: Da li je populizam ideologija?
Odgovor na to pitanje ovisi i o tome kako definiramo političku ideologiju. Većina analitičara populizma (Canovan, 2002, Akkerman, 2003, Mudde, 2004) oslanja se na shvaćanje političkih ideologija Michaela Freedena (2006). Prema njegovu mišljenju, političke ideologije služe kao ”konceptualne mape” političkog svijeta koje olakšavaju građanima političko razmišljanje i snalaženje. Pretvarajući kompleksne političke procese u slike koje građani mogu razumjeti, političke ideologije čine most između politike i naroda. Svaka ideologija ima temeljnu strukturu s nekoliko međusobno povezanih koncepata. Pritom se ideologije manje razlikuju prema tome koje koncepte koriste, a više prema načinima na koje ih interpretiraju i kombiniraju.
U kojoj mjeri populizam udovoljava tim uvjetima?
Neki autori (Taguieff , 1995, Tarchi, 2002, 2008; Jansen, 2011) smatraju da populizam treba tretirati kao politički diskurs ili politički stil koji je svojstven različitim društvenim i političkim skupinama s obzirom na to da je jedino zajedničko obilježje različitih populističkih pokreta pozivanje na narod. Najčešće ga koriste one skupine koje se suprotstavljaju aktualnim nositeljima vlasti ili prevladavajućoj intelektualnoj klimi u nekom društvu. Riječ je, ponajprije, o političkom jeziku i retorici koji inzistiraju na jednostavnosti i izravnosti. Prizivajući zdrav razum običnog naroda i odbacujući intelektualizam elita, populisti nude jednostavna rješenja za kompleksne političke i društvene probleme.
Populizam nije politička ideologija jer:
- Populistički pokreti nemaju jasno i koherentno izražene stavove o većini važnih suvremenih političkih pitanja.
- Populizmu nedostaju središnje vrijednosti – kao što su, primjerice, sloboda, jednakost ili socijalna pravda – te na njega treba gledati kao na politički stil ili način političke mobilizacije, a ne političku ideologiju.
Glavna ideja populizma
Središnja je ideja populizma da je društvo podijeljeno u dvije homogene i antagonističke skupine: pošteni narod i korumpiranu elitu. Tako Meny i Surel (2002) naglašavaju da populizam prožima ideja dobroga, poštenog i jednostavnog naroda kojega su prevarile i izmanipulirale korumpirane, nekompetentne i međusobno umrežene elite. Populisti tvrde da društvo i politiku treba korjenito promijeniti kako bi se ukinula dominacija elita te obnovile zamisao i praksa politike kao izraza volje naroda. Svi analitičari populizma navode da populisti na narod gledaju kao na jedinstveno i homogeno tijelo.
Populizam ima središnju koncepcijsku jezgru, pozivanje na narod i antagonistički odnos prema elitama, ali su mu potrebni dodatni sadržaji i vrijednosti kako bi osmislio politički svijet o kojemu govori i u kojemu djeluje. Budući da ti sadržaji i vrijednosti mogu biti vrlo različiti, populizam se može smatrati slabo utemeljenom (thin-centred) ideologijom. Upravo se zato lako može kombinirati s drugim ideologijama.
Izvor: Šalaj, Berto. "Što je populizam?." Političke analize 3.11 (2012): 55-61.APA