top of page

Postdejtonska BiH - Ni rat ni mir, nego nerat!

Dejtonski mirovni sporazum okončano je organizirano nasilje u Bosni i Hercegovini.

To je najvažnija atribucija ovog kontradiktornog povijesnog dokumenta. Nagovijestivši mir, predmetni Sporazum izdigao se iznad prethodnih pokušaja međunarodne zajednice da preduprijedi, odnosno zaustavi bosanski oružani konflikt. (...)

Mirovni ugovor za Bosnu i Hercegovinu bio je veliki spoljnopolitički uspjeh Clintonove administracije kojim je Bijela Kuća ponizila ostale subjekte međunarodne politike, uvjerivši ih da su Sjedinjene Države jedina ovovremena sila svijeta koja isijava globalnu moć. Da je to tako, potvrdili su i Milošević, Tuđman i Izetbegović, ratni lideri država u konfliktu, koji su, iako nevoljko, ambivalentno i sa pomiješanim osjećanjima trijumfa i poraza, primorani da stave svoj potpis na dejtonske papire. (...)

Potpisivanje Dejtonskog sporazuma: Slobodan Milošević, Franjo Tuđman, Alija Izetbegović

Nažalost, ustavnim aranžmanima, u srcu američke vojne moći, u bazi Right Peterson, u gradu Daytonu, u američkoj saveznoj državi Ohio, 21. novembra 1995. godine, relativiziran je nagovještaj mira, jer je legitimna zakonodavna moć iznesena iz područja suvereniteta – same državne teritorije BiH, nudeći politologiji, znanosti o međunarodnim odnosima i međunarodnom pravu, zanimljiv metodološki eksperiment: Ustav jedne međunarodno priznate drža-ve koja je 22. maja 1992. godine zvanično primljena u članstvo Organizacije UN-a, donesen je van njenih granica, postajući, na neki neuhvatljiv način, međunarodna pravna konvencija! (...)

Stakleni suverenitet

Elementi nove Bosne su u povoju ( na tome će i ostati) a njena nategnuta i traumatična dejtonska konstitucija zahtijeva višegodišnji angažman stranih upravitelja koji su svoju političko-sigurnosnu mrežu razapeli preko istrgane leopardove kože bosanskog državnog epiderma, poroznog do bola. Stakleni suverenitet BiH zahtijeva čuvara koji će garantirati otpornost na udare.

Paradoks je potpun: branilac bosanskohercegovačkog suvereniteta dolazi izvana (međunarodni faktor) a antisuverenitetske sile egzistiraju unutar “staklenog suvereniteta”, sa permanentnom ambicijom da ga razbiju u paramparčad.

Valentin Inzko - Visoki predstavnik za BiH

To znači da je unutrašnji odnos snaga u BiH i na početku desete godine (van)povijesnog bivstvovanja postdejtonske države na razini suspregnutog konflikta interesa koji,doduše, više ne može eskalirati u najradikalniju varijantu društvenog sukoba – rat, ali, iz banalnog razloga: rat je prisutan kroz svoje odsustvo. Ni rat ni mir, nego nerat – to je pravi socijalni status države na čekanju.

Mogućnost i stvarnost

Funkcija BiH, od potpisivanja Dejtonskog ugovora pa do danas, svedena je na ispitivanje različitih političkih, ekonomskih,

sigurnosnih i drugih aranžmana i angažmana međunarodne zajednice, a u aktualnoj fazi, Evropska Unija, na

bosanskom primjeru i na bosanskoj teritoriji, testira ideju o mogućnosti konstitucije sopstvene sigurnosne agende.

Nesposobnost, neznanje, arogancija, potkupljivost i druge negativne atribucije domaćih političara, onih koji donose odluke na najvišem nivou producirala je neosjetljivost na važnost BiH kao eksperimentalne države. Različiti oblici i forme djelovanja međunarodne zajednice Sjedinjenih Američkih Država, a posebno Evropske Unije, kao novog, od Amerike relativno nezavisnog geopolitičkog entiteta, u prostoru BiH, nudili su političkoj strukturi na vlasti strategijsku mogućnost koju je malo koja zemlja u povijesti (tako mala i nevažna) imala. No, umjesto ispostavljanja zahtjeva, bh. politika fokusirala se na prosjačenje donacija.

Kakvo odsustvo svijesti o državnom razlogu!

Odlomak iz teksta: Nerzuk Ćurak. "Postdejtonska Distopija i Nova Bosanska Utopija". STATUS Magazin za političku kulturu i društvena pitanja 5:052-058.

bottom of page