Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu
Bošnjački narod nije sudjelovao u Drugom svjetskom ratu. Sudjelovanje u ratu pretpostavlja zauzimanje stajališta kojim ste hotimično jedna od strana u sukobu, imanje zamišljenog ratnog cilja i osigurana oružana sredstva za njegovo zadobijanje. (...)
Foto: hr.n1info.com
Svega toga kod Bošnjaka nije bilo. Oni taj rat ne žele, niti ičim doprinose njegovom otpočinjanju i kasnijem odvijanju. Rat ih zatiče politički i nacionalno pasivne. Dakle, ne zatiče ih kao organiziranu političku zajednicu. Naprotiv, Bošnjake su ratna događanja zatekla sasvim nespremne. (...)
Osnivanjem NDH kao 'Velike Hrvatske' zapadno od rijeke Drine Kraljevina Jugoslavije je stvarnosno prestala postojati, čime je i sporazum Maček - Cvetković dokinut. (...)
U pripremanju i izvedbi takvog projekta bez ravnopravnog položaja s hrvatskom stranom, Bošnjaci su pretvoreni u objekt hrvatske politike.
Unutarbošnjačko političko stanje
U 1941. godinu Bošnjaci ulaze bez vlastite političke stranke, dezorijentisani i rasuti, puni strepnje i neizvjesnosti. Nedostajala je intelektualnih i političkih snaga koje bi mogle razumijevati svoje vrijeme, položaj Bošnjaka u njemu, te odrediti puteve i sredstva za osiguranje vlastitih interesa. U nedostatku nečeg takvog Bošnjaci nemaju jasnog političkog usmjerenja niti cilj, te se sve vrijeme rata njihovi politički interesi svode na osiguranje fizičkog opstanka. Istovremeno se ne doseže svijest da je osiguranje fizičkog opstanka neizvodivo bez zauzimanja jasnih i dalekoročnih političkih stavova i ciljeva. (...)
Uspostavu isključivo nacionalne hrvatske države bošnjački narod primio je letargično i zbunjeno. To je bila još jedna njemu tuđa i strana vlast. Izuzetak su bili pojedinci, odranije ekstremno nacionalno hrvatski 'opredijeljeni' Bošnjaci, koji su stupili u službu nove države i tako prikazivali ravnopravnost Bošnjaka u njoj. Također, u jednom dijelu bošnjačkog intelektualnog i duhovnog vodstva sama uspostava NDH dočekana je s razumijevanjem kraja velikosrpskog raspirivanja nacionalne mržnje.
Jasnu ocjenu ustaškog režima u obliku osude donosi proglas Muslimanskog narodnog odbora iz Sarajeva od 1.decembra 1941. godine. (...)
Rat je Bošnjake ostavio same sa sobom
Bošnjaci nisu imali jasno određenu nacionalnu usmjerenost, cilj za koji se vrijedilo boriti. Njima nije bio problem suvišak, već nedostatak politike. (...)
Bošnjaci se nisu borili u Drugom svjetskom ratu za svoju bosansku državu, za nacionalni interes ili vjeru, već za očuvanje fizičkog opstanka što većeg broja svog naroda.
Politička rastrganost
Politička rastrganost izražavala se u činjenici da su u vojničkom pogledu Bošnjaci bili potpuno razdrobljeni i usmjereni u različitim pravcima. 'Pripadali su ustaškim formacijama, partizanskim odredima, domobranskim jedinicama, muslimanskim milicijama i legijama, i napokon, u neznatnom broju u četničkim snagama.' Nijedna južnoslavenska nacionalna i vjerska zajednica nije bila tako razbijena i dovedena u položaj da, tražeći izlaz, ide ususret novim stradanjima i kataklizmama.
Izvor: Filandra, Šaćir. Bošnjačka politika u XX. stoljeću. Sejtarija, 1998.APA