Građansko - republikanski koncept: Koje su njegove karakteristike?
Građansko-republikanski koncept političke zajednice artikuliran je, kako kaže Nenad Dimitrijević, u ustavnim demokratijama, sa slobodom svake individue, s ravnopravnošću svih građana kao državljana/nositelja prava, s institucionalnim aranžmanima ograničene vlasti.
Foto: factmyth.com
Ustavne demokratije nude tip političkog poretka u kojem je odbrana slobode jedinke primarna, a demokratija je politički oblik koji je u funkciji odbrane i čuvara slobode. Ustavi su povelje slobode, akti pozitiviranja društvenog ugovora kojima se formira moderna politička zajednica i u kojima je sadržan – kao univerzalno jezgro – koncept ograničene vlade i primat individualnih prava. Ustavne demokratije utemeljuju vladavinu prava i jednako odbranjivu slobodu svih individua, a sprječavaju vladavinu naroda (kao ethnosa), koja se uvijek pretvara u vladavinu dominantnog naroda (i utoliko krši principe ustavne demokratije). Iako su se moderne države formirale kao nacionalne države, a prvobitni su ustavi ustanovljavali političku zajednicu na premisi identiteta većinske nacije, nadalje su – u dugom historijskom periodu borbe za univerzalna ljudska prava – evoluirali u pravcu univerzalne kategorije građanina i »liberalno neproblematičnog republikanskog identiteta«. (...)
Utjecaj republikanizma
Foto: republi-can.com
Utjecaji republikanizma na razvoj liberalizma vezani su kako uz institucionalnu sferu demokratizacije države (uticaji teorije i prakse mješovitog poretka, geneza zahtjeva za institucionalizacijom participatorne politike), tako i za sferu društva/civilnog društva (geneza od shvaćanja o neophodnosti služenja jedinke gradu-državi, javnoj stvari, općem dobru, pa preko razdvajanja javnog i privatnog, do liberalnog aktivizma autonomnih, individualnih građana). Univerzalna kategorija građanina i »liberalno neproblematičan republikanski identitet« (moderno republikansko uređenje, ustavna demokratija) i aktivizam građana suštinski su povezani, što se ispoljuje kroz razvoj civilnog društva i kroz upliv republikanske tradicije upravo na razvoj civilnog društva u okvirima liberalne demokracije. (...)
Utjecaji republikanizma na razvoj liberalizma prisutni su i u građenju koncepcije i prakse pravne države i civilnog društva. Nasljeđe mješovitog poretka od Aristotela, republikanskog Rima, do renesansnih gradova svakako je utjecalo na razvijanje novovjekovne i moderne koncepcije ustavne vladavine. S druge strane, republikansko nasljeđe u razvoju ideja i prakse liberalne demokratije ono je koje najviše govori o vezi razvoja civilnog društva i pravne države, uz posredovanje demokratske političke kulture. Kako kaže Pavo Barišić, neophodna je kongruencija političke kulture i političkog sistema za razvoj demokratije i republikanizma unutar liberalnog poretka. U pitanju je veza građanskih vrlina, političke kulture i demokratskog ustava. Republikanske ideje daju osnovu za političku kulturu i građanske vrline. Republikanizam afirmira ideje općeg dobra i građanskog aktivizma. Republikanci konkuriraju liberalima i korigiraju liberalizam, ne razdvajaju individue i opće dobro. U republikanizmu je bitno moralno shvaćanje vrlina.
Demokratska liberalna država može postojati samo kad individualna prava ograničena/zaštićena ustavom funkcioniraju uz dovoljnu masu onih s političkom kulturom opredijeljenom za opće dobro.
Izvor: Vujadinović D. Civilno društvo i politička kultura. Filozofska istraživanja. 2008 Apr 7;28(1):21-33.