Nobelovac Von Hajek: Svijest o neznanju - uslov za napredak
Kada bi postojali sveznajući ljudi, kad bismo mogli poznavati ne samo sve što utiče na ostvarivanje naših trenutnih želja nego i naših budućih htijenja i žudnji, bilo bi malo mjesta za stvar slobode.
Foto: Policonomics
I, redom, sloboda pojedinca bi, naravno, onemogućila potpuno predviđanje. Sloboda je neophodna da se ostavi prostora za nesagledivo i nepredvidivo. Želimo je jer smo naučili da od nje očekujemo priliku za ostvarivanje mnogih naših ciljeva. Pošto svaki pojedinac zna tako malo i, posebno, zato što rijetko znamo ko od nas zna najbolje, nezavisnim i takmičarskim pregnućima mnogih provjeravamo da podstaknu iskrsavanje onoga što ćemo poželjeti kad ga vidimo.
Ma kako bilo ponižavajuće za ljudski ponos, moramo priznati da napredak pa čak i očuvanje civilizacije zavise od maksimuma mogućnosti da se dogode nepredviđene slučajnosti. Ove slučajnosti se javljaju u kombinaciji znanja i stavova, vještina i navika koje su pojedinci stekli, i onda kad su osposobljeni ljudi suočeni s posebnim okolnostima, za koje su obučeni da se s njima nose. Naše neminovno nepoznavanje toliko toga znači da pretežno treba da se bavimo vjerovatnoćama i slučajnostima.
Naravno, i za društveni i za individualni život važi da se blagotvorne slučajnosti obično ne dešavaju tek tako. Za njih moramo da se pripremimo. Ali one još ostaju mogućnosti i ne postaju izvjesnosti. Ovakvi nepredviđeni događaji podrazumijevaju svjesno preduzete rizike; moguću lošu sreću nekih pojedinaca i grupa, mada su jednako sposobni koliko i oni koji napreduju; mogućnost ozbiljnog promašaja ili pada, čak i za većinu, i samo visoku vjerovatnoću čistog dobitka, posmatrano u cjelini.
Sve što možemo da uradimo jeste da povećamo izglede da neki posebni sticaj individualnog dara i okolnosti rezultira oblikovanjem novog oruđa ili poboljšanjem nekog starog, i da poboljšamo izglede za to da ovakve novine ubrzo postanu znane onima koji iz njih mogu izvući koristi.
Sve političke teorije, naravno, pretpostavljaju da su pojedinci u većini vrlo neuki.
Sve političke teorije, naravno, pretpostavljaju da su pojedinci u većini vrlo neuki. Oni koji brane slobodu, razlikuju se od ostalih u tome što među neznalice uključuju i sebe....
Klasični argument u korist tolerancije koji su formulisali Džon Milton i Džon Lok, a obnovili Stjuart Mill i Volter Bedžhot, upravo počiva na priznavanju našeg neznanja. To je posebna primjena opštih uvažavanja kojima neracionalistički uvid u djelovanje našeg razuma otvara vrata. (...)
U ljudskim odnosima ne možemo da postignemo izvjesnost.
Da bismo na najbolji način iskoristili znanje kojima raspolažemo, moramo da se pridržavamo pravila, za koja je iskustvo pokazalo da, posmatrano u cjelini, najbolje služe, mada ne znamo kakve će biti posljedice ovog pridržavanja u nekom posebnom slučaju.
Izvor: Hayek F. Poredak slobode. Global Book, Novi Sad. 1998. str: 34-35