Mit o kršćanskoj Europi
Mit o kršćanskoj Europi i islamskom kontinentu je jedan od najdublje usidrenih stereotipa, podjednako nekritički usvojen i u ravni svakodnevne komunikacije, kao i na najvišem nivou društvenih povijesnih nauka.
Foto: Dreamstime.com
Ovaj ideološki kreiran i jednako tako ideološki perpetuiran mit, glavni je razlog što Europa, pogotovo u dijelovima sa pretežno kršćanskom tradicijom, danas ima ozbiljnih problema sa sopstvenim identitetom. Ti problemi dostižu i nivo potpune dezinformiranosti, zbunjenosti i zaborava. Posljednjih godina sve češće i sve glasnije odjekuje pitanje: “Hoće li kršćanska Europa dozvoliti da postane i kontinent muslimana!?” Brojne konferencije, simpoziji, javne debate, TV diskusije, vrte ovo pitanje u svim varijacijama, od ekstremno desničarskih i otvoreno anti-islamskih, do mekših modela multikulturne tolerancije u kojima se potencira pravo Drugog (pa tako i muslimana), da bude prihvaćen od Europljana, bez obzira na činjenicu što taj Drugi (dakle muslimani), nije Europljanin. Potpuno se izgubila iz vida činjenica da Europa ne može biti imanentno kršćanska, jednostavno zato što kršćanstvo nije imanentno europska religija. Isus Kristos se nije rodio u Europi, niti je propovijedao u Europi.
Ni jedan Božji poslanik tri velike monoteističke religije nije bio Europljanin, niti je propovijedao na tlu Europe. Stoga kršćanstvo nije europska religija, kao što to nisu ni judejstvo, ni islam, već jedna od religija Europe, kao što su to i judejstvo i islam!
Stoga, već iz ovog razloga nužno je u cijelosti odbaciti sintagmu kršćanska Europa, kojom se sugerira ekskluzivno i autentično kršćanski identitet Europe.
Ovom prilikom ostavićemo po strani dugu, intenzivnu i veoma složenu povijest širenja i prisustva judejstva na tlu Europe i samo kratko osmotriti hronologiju, dinamiku i topografiju širenja kršćanstva i islama na tlu Europe. Većina Europljana danas s nevjericom prima podatak da je u mnoge krajeve Europe islam stigao prije kršćanstva, katkada čak i cijela dva stoljeća, pa i više! i da je dakle, tamo toliko duže prisutan od kršćanstva! Na primjer, iako je širenje kršćanstva na tlu današnje Danske započelo 820. godine, misijom Ansgara iz Amiena, područje Skandinavije nije primilo kršćanstvo prije kraja prvog milenija nove ere, i početka XI stoljeća; približno u isto vrijeme kada se kršćanstvo širi istočnom i centralnom Europom. Tako je Vladimir, knez Kijevske Rusije, primio kršćanstvo 988. godine, gotovo u savršenom tajmingu sa misijom braće Ćirila i Metodija, koje je Bizantski imperator Mihael III poslao u oblast Moravije, kada kršćanstvo prodire u sjeverne regione današnje Njemačke i Poljske, dok je u Mađarskoj kršćanstvo formalno prihvaćeno 1001. godine, kraljevskim proglasom.
I dok se kršćanstvo, sa izuzetkom Rimske imperije, širilo kroz Europu uglavnom preko misionarskih utjecaja, ili prihvatanjem od strane države koja do tada nije bila kršćanska, islam u Europu ulazi kao kulturna podloga i dominantna duhovna matrica na kojoj su zasnovane tri velike, moćne i izvanredno organizirane države. Od kalifata Umajada i Abasida, koji se već 711. godine učvrstio na tlu Europe, najprije na Iberijskom poluotoku, da bi se kasnije proširio na južne dijelove današnje Francuske, Švajcarske, kao i na praktično sve otoke zapadnog Mediterana.
Sjaj ove nove europske države privukao je vodeće kršćanske mislioce, naučnike, pjesnike, matematičare, umjetnike, toga doba da upravo tamo, u islamskoj filozofiji, politici, nauci i umjetnosti svoja znanja prošire a svoje razumijevanje prodube. Tako je u ovim dijelovima Europa formirala svoj identitet in continuo punih 781 godinu, od 711. sve do 1492. godine. Na sjeveroistoku Europe, islam je utjecao na formiranje europskog duhovnog i kulturnog identiteta, i čak ga bitno odredio kroz 550 godina državne tradicije Zlatne Horde, odnosno, Krimskog, Kazanskog, te Astrahanskog Kanata u razdoblju od 1236. do 1783. godine. Na jugoistoku Europe islam je (izuzimajući period sporadičnih primjera spontanog širenja, koji, kao što smo vidjeli, datiraju još iz VIII-og vijeka), uspostavio i učvrstio svoje prisustvo u Europi, legitimiran mladom, vitalnom i moćnom Osmanlijskom državom.
Prisutna na tlu Europe od početka XIV-og vijeka, Osmanlijska država je već 1365. dobila i svoju europsku prijestolnicu Edirne/Jedrene, antički Hadrianopolis, da bi je 1453. premjestila u Istanbul, što znači da je od tada sve do danas, već gotovo 750 (tačnije, 746) godina, islam aktivno djelovao na formiranje identiteta Europe doslovno u svim područjima društvenog života, od religije i filozofije, preko umjetnosti, politike, ekonomije, do kulinarstva, zanatske tradicije i lingvističkih osobitosti.
Ukoliko se saberu samo ove tri monumentalne povijesne epohe prisustva islama na tlu Europe kroz državu utemeljenu na dominantno islamskim načelima, dobija se više nego impresivna brojka od preko 1300 godina!
Izvor: Zbornik radova XVII. Simpozija Europski Identitet Bošnjaka - od Minulog Iskustva do Suvremene Afirmacije Volume 11 of Bošnjačka pismohrana. Contributor, Dževad Jogunčić. Published, 2011.