SLOBODNO DRUŠTVO: Sloboda stvara red!?
U slobodnom društvu ljudski životi podliježu minimalnoj prinudi od strane države, ali ono i dalje nije društvo anarhije. U stvari, život u slobodnom društvu može biti težak jer ono tjera pojedince da se prilagode potrebama drugih. Slobodno društvo uspješno djeluje zbog toga što koordiniše ove suprotstavljene želje dajući podsticaj ljudima da zadovolje svoje vlastite potrebe na taj način što će prvo zadovoljiti potrebe drugih. Ovo je u suprotnosti sa anarhijom gdje čovjek može postići svoje ciljeve samo na štetu drugih ljudi.
Mi imamo motivaciju da u potrazi za ispunjavanjem vlastitog interesa udovoljimo potrebama drugih ljudi, kao nevidljivom rukom, kako je to istakao Adam Smith. Ovaj složeni red koji harmonizuje i sinhronizuje suprotstavljene želje ljudi koji se veoma razlikuju jedni od drugih, ispočetka može biti zbunjujući, ali ukoliko želimo da vidimo kako slobodno društvo stvarno funkcioniše onda moramo pogledati i iza te početne zbunjenosti. Kada se Alexis de Tocqueville prvi put iskrcao u New Yorku 1831. god. čuo je nešto što je on opisao kao ‘zbunjujući žamor’. Taj veliki hroničar američkog društva je napisao,
“I prije nego što kročite nogom na američko tle, zapanjeni ste određenom vrstom meteža; zbunjujuća buka dolazi sa svih strana, a hiljade glasova istovremeno traže zadovoljenje njihovih društvenih potreba.”
Jednostavan pokušaj otkrivanja principa prema kojem društvo funkcioniše putem posmatranja ili osluškivanja, nam govori malo. Bilo bi to ravno pokušaju da razumijemo princip na kojem radi satni mehanizam govoreći koliko ima sati. Način na koji ljudi moraju sarađivati jedni sa drugima omogućava satnom mehanizmu društva da nastavi kucati.
Sloboda unapređuje harmoniju
Žamor trgovine djelimično olakšava put društvene saradnje u
slobodnom društvu zbog toga što pruža ljudima mnoge mogućnosti putem opsluživanja
drugih ljudi, mogućnosti koje jednostavno nisu dostupne djelujući samostalno ili u stanju rata svih protiv svih. Ovi podsticaji nam omogućavaju da sarađujemo jedni sa drugima čak i ako se naša politička gledišta ili religiozna ubjeđenja radikalno razlikuju. Kada ljudi obezbjeđuju robe i usluge ili ih kupuju od drugih, oni ne znaju sa kime imaju posla. Protestant, katolik, jevrejin ili musliman, svi imaju koristi od ekonomskih aktivnosti među njima u slobodnom društvu, bez promjene njihovih fundamentalnih vjerovanja. Njihova sigurnost i prosperitet zavise od međusobne sigurnost i prosperiteta, i u slobodnim društvima daleko prevazilaze sigurnost i prosperitet onih nacija gdje konflikt obilježava vjerske razlike. Ove razlike se u slobodnom društvu rješavaju miroljubivo i unosno, zbog toga što su koristi koje potiču iz ovih vrijednosti bile prenošene putem društva i postale su dio moralnih okvira. Odsustvo ovog mehanizma za prenošenje moralnih vrijednosti u neslobodnim društvima je jedan od razloga zbog čega religiozni sukobi i socijalni nemiri obilježavaju društva koja nikad nisu upoznala slobodu.
Sloboda stvara red
Ključna institucija koja čini koordinaciju u slobodnom društvu mogućom, je zakon. U slobodnom društvu, zakon nije isto što i arbitrarna vlada u totalitarnim i autokratskim društvima, niti je isto što i zakonodavstvo Zapadnih parlamenata.
Zakon je, kao što smo vidjeli,
kodeks koji se nije razvio u rukama
političara nego u odlukama sudija.
Tocqueville je u djelu Demokratija u Americi opisao kako zakoni čuvaju red u slobodnom društvu. On je primijetio da
''duh zakona koji je proizveden u školama i sudovima, postepeno prodire van njihovih zidova u grudi društva, gdje se spušta do najnižih klasa, da bi naposljetku čitav narod poprimio navike i iskustva sudija.”
Zakon je u slobodnom društvu poštovan ne zahvaljujući upotrebi sile, (iako vlasti zadržavaju pravo na upotrebu sile u cilju zaštite slobode), već zbog toga što je zasnovan na pravilima koja su izrasla i bila testirana u stvarnom životu, a vrijednosti, ili duh zakona, su usko povezane sa moralnim vrijednostima civilizacije. Prevelik državni aparat potkopava te vrijednosti namećući kontrolu nad društvom, koja nije u skladu sa naslijeđenim smislom članova društva za dobro i loše. Sloboda stvara red u društvu. Institucija slobodnog društva daje ljudima interes za očuvanje mira, mnogo bolje od bilo kakve policijske države ili koncentracionog logora.
Izvor: Ashford, D.N., 2001. Principi za slobodno društvo. Papirnica, Kozarska.